CrkvaO svecima
Sveti velikomučenik Georgije
Preuzeto sa zvaničnog sajta Srpske pravoslavne crkve
16. novembar (3. novembar po starom kalendaru)
Sveti velikomučenik Georgije - Đurđic
Izvor: SPC

Praznik Svetog velikomučenika Georgija-Đurđic, slava ili preslava mnogih srpskih mesta i porodica. Praznik Svetog Georgija (Đurđevdan) se slavi 6. maja, a jesenja slava je u spomen prenosa moštiju svetog Đorđa (Georgija) iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
U noći uoči stradanja, sveti Đorđe je video Hrista, koji mu je na glavu stavio venac pobednika i rekao da će uskoro biti sa njim. Sveti Đorđe je to snoviđenje ispričao svom slugi i zamolio ga da njegovo telo prenese u Palestinu, zavičaj njegove majke. U vreme cara Konstantina, u Lidi Palestinskoj, hrišćani su sazidali divan hram posvećen svetom Đorđu.
Prilikom osvećenja tog hrama, prenete su i sahranjene u njemu čudotvorne mošti svetog Đorđa, velikomučenika Hristovog.
Preslava - zavetina, to je slava koju pojedini gradovi ili sela slave kao svoju slavu. Ta mesta se mole jednom svetitelju kao zaštitniku svih žitelja. Ako se slavi pojedinačno, to je porodični praznik, kada porodica,naprimer, slavi Đurđevdan, onda obeležava i jesenji praznik Đurđic.
Sveštenomučenik Akepsim, episkop naesonski i drugi s njim
Osamdesetogodišnji starac Akepsim, ispunjen svakom vrlinom hrišćanskom, seđaše jednoga dana u domu svome sa gostima svojim. Utom dete neko ispunjeno blagodaću Duha Božjeg pritrča starom episkopu, celiva ga u glavu i reče: "Blago ovoj glavi, jer će za Hrista primiti mučenje!" Ovo proročanstvo uskoro se obistini. Car Savorije podiže ljuto gonjenje hrišćana po svoj Persiji, te i sveti Akepsim bi uhvaćen i izveden pred nekoga kneza žrečevskog. Uhvaćenom i vezanom episkopu pristupi neko od njegovih domaćih i upita, šta zapoveda u pogledu doma. Svetitelj mu odgovori: "To više nije dom moj, ja bespovratno odlazim u dom višnji". Posle velikih istjazanja bude bačen u tamnicu, gde sutradan budu dovedeni i Josif, prezviter i starac od sedamdeset godina, i Aital đakon. Posle trogodišnjeg tamnovanja i mnogih muka Akepsimu odsekoše glavu.Josifovo telo Promislom Božjim nestade te noći, a nad telom Aitalovim izraste drvo "marsina", koje isceljivaše svaku bolest i svaku muku na ljudima. I tako trajaše pet godina, pa onda zlobni i zavidljivi neznabošci posekoše to drvo. Postradaše ovi Hristovi vojnici u IV veku, u Persiji, a za vreme neznabožnog cara Savorija.
Prepodobni Ilija Egipatski
Podvizavao se blizu Antinoa, glavnog grada Tivaide. Proživeo sedamdeset godina u surovim i nepristupnim stenama pustinjskim. Hranio se samo hlebom i urmom, a u mladosti postio po čitave nedelje. Isceljivao sve muke i neduge na ljudima. Sav je drhtao od starosti. Upokojio se u sto desetoj godini života i preselio u radost Gospoda svojega. "Čuvajte um vaš od rđavih mišljenja o bližnjim znajući da njih ubacuju demoni s ciljem, da bi udaljili um od viđenja svojih grehova i od ustremljenja ka Bogu".