CrkvaO svecima
Sveta Tri Jerarha
Preuzeto sa zvaničnog sajta Srpske pravoslavne crkve
12. februar (30. januar po starom kalendaru)
Sveta Tri Jerarha
Izvor: SPC

Ovaj praznik se slavi kao Sabor trojice svetitelja, a to su: sv. Vasilije Veliki, Sv. Grigorije Bogoslov i sv. Jovan Zlatousti. Sva trojica su bili crkveni velikodostojnici, otuda naziv jerarsi. Sv. Vasilije i sv. Grigorije su bili vršnjaci i zajedno su se školovali, a sv. Jovan Zlatousti je bio od njih mlađi 25 godina.
U dvomilenijumskoj istoriji Crkve, po Božjem promislu se uvek, kada predstoje teški dani, pojavljuju izuzetno mudri, bogonadahnuti ljudi, koji svojim delima, tumačenjima, i učenjem, ostavljaju neizbrisiv trag, kao putokaz i svetlo za buduća pokolenja. Takva su bila Sveta tri jerarha. Sveti Vasilije Veliki je bio vladika Ćesarije Kapadokijske, a Sveti Grigorije Bogoslov i sv. Jovan Zlatousti vaseljenski patrijarsi.
Sv. Vasilije Veliki, rodio se 329. godine i bio je stub istinite vere, divan vladika nazvan "pčelom crkve Hristove". Napisao je mnogo apologetskih, bogoslovskih, podvižničkih i kanonskih dela, kao i službu koja je nazvana po njegovom imenu: Liturgija sv. Vasilija Velikog, a služi se 10 puta u godini.
Sv. Vasilije Veliki se upokojio 379. godine.
Sv. Grigorije Bogoslov je bio vršnjak sv. Vasilija, rođen je iste 329. godine.
Sa sv. Vasilijem se upoznao za vreme školovanja u Atini. To prijateljstvo je trajalo čitavog života. Kad je završio školovanje i vratio se kući, Grigorije je stupio u svešteno-monaški čin, pa je u pustim predelima oko Crnog mora živeo podvižnički proučavajući i tumačeći Sveto pismo zajedno sa sv. Vasilijem Velikim. Posle izvesnog vremena Grigorije je postavljen za episkopa, a kasnije je postao vaseljenski patrijarh. U to vreme su vladale jeresi i razna učenja strana istinskoj veri. Grigorije se suprostavljao jereticima, iako su oni pretili da će ga ubiti. No kad je nastala nesloga u samoj Crkvi, Grigorije se dobrovoljno povukao sa mesta patrijarha. Ostatak života je proveo u samoći i molitvi. Napisao je izvanredno vredna crkvena dela i prelepe pesme, kojima je pronikao u dubinu božanskih istina, pa je zbog toga prozvan Bogoslov. Sv. Grigorije je doživeo duboku starost. Upokojio se u Gospodu 390. godine.
Sveti Jovan Zlatousti rođen je 354. godine. Učio je filozofiju, ali u toku studija je uvideo da je to prazno učenje, a kad se susreo sa verom Hristovom shvatio je da je to jedina i potpuna istina, kojoj je posvetio sav svoj život. Krstio ga je Meletija, patrijarh Antiohijski, a tada su kršteni i njegovi roditelji otac Sekunda i majka Antusa. Posle smrti roditelja se zamonašio. Kad je napisao knjigu "O sveštenstvu", javili su mu se sv. apostoli Jovan i Petar koji su mu prorekli veliku službu, ali i veliko stradanje. Zbog sile mudrosti, podvižništva i neverovatnog besedništva, bio je izabran za vaseljenskog patrijarha. Šest godina je upravljao crkvom sa izvanrednom revnošću. Ali kao što mu je bilo prorečeno, bio je proganjan i dva puta slat u izgnanstvo. Napisao je mnogo dela, kao i liturgiju, koja se zove Liturgija sv. Jovana Zlatoustog. Umro je na Krstovdan 407. godine u Jermeniji.
Posle smrti ovih svetitelja, nastale su strašne svađe i rasprave oko toga ko je od njih najveći i narod je počeo da se deli na - vasilijevce, grigorijance i jovanovce.
Ko zna kako bi se ove raspre završile da se nisu episkopu grada Evhaita, Jovanu, javila u snu sva tri svetitelja. Najpre su mu se javili pojedinačno i to svaki od njih u neiskazanoj nebeskoj krasoti i sjaju, a potom i sva trojica zajedno. Onu su mu tada rekli: "Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i nema ništa u nama protivrečno... niti ima među nama niti prvog niti drugog." Još su posavetovali episkopa Jovana da bi bilo dobro da im on napiše jednu zajedničku službu, i odredi dan praznika kada će iz zajedno proslavljati. Pošto se spomen svakog od njih slavi, po julijanskom kalendaru, u januaru mesecu, (sv. Vasilije Veliki 1.januara; sv. Grigorije Bogoslov 25. januara, a sv. Jovan Zlatousti 27. januara, određeno je da praznik, odnosno njihov Sabor, bude proslavljan 30. januara po julijanskom, odnosno 12. februara, po gregorijanskom kalendaru.
Ova trojica divnih svetitelja Hristovih behu poslati ljudima radi njihovog spasenja. Praznik Sveta Tri Jerarha se u Grčkoj slavi ne samo kao crkveni, nego i kao najveći nacionalni i školski praznik.
Sveštenomučenik Ipolit, episkop rimski
Postradao za veru u vreme Klavdijevo. Kada u Rimu devica Hrisija bi nemilostivo mučena za Hrista, tada se zastupi za nju pred mučiteljima sveti Ipolit i izobliči mučitelje. Zbog toga protesta i on bi stavljen pod sud, suđen i osuđen na smrt posle dugih istjazanja. Vezaše mu i noge i ruke i potopiše ga u moru. S njime i Hrisijom postrada još dvadeset mučenika. Postrada sveti Ipolit 269. godine.
Sveti mučenik Teofil Novi
Kao vojvoda cara Konstantina i Irine bi zarobljen od Agarjana i četiri godine držan u tamnici. Pa kada odbi sva navaljivanja muslimanska, da napusti veru hrišćansku, bi posečen mačem 784. godine i preseli se ka Gospodu.
Sveti Petar, car bugarski
Sin Simeonov, veliki poštovatelj svetog Jovana Rilskog. Učinio crkvu bugarsku nezavisnom od Carigrada i sačuvao Pravoslavlje u Bugarskoj od bogumila. Posle jednog neuspešnog rata sa Mađarima i Rusima umro 976. godine u pedeset šestoj godini života.