CrkvaO svecima
Uspenije Presvete Bogorodice
Preuzeto sa zvaničnog sajta Srpske pravoslavne crkve
28. avgust (15. avgust po starom kalendaru)
Uspenije Presvete Bogorodice
Izvor: SPC

Hristos je uvek poštovao Zakon Božji. Svojim primerom je pokazivao drugima kako po zakonima treba živeti i raditi.
Petu Božju zapovest koja glasi: Poštuj oca i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji! ispunio je kada je molio Oca da ga mimoiđe čemerna čaša stradanja, ali je na kraju rekao Ocu: Neka bude volja Tvoja! O svojoj majci, Presvetoj Bogorodici se brinuo do poslednjeg časa. Pre nego što je izdahnuo na krstu, on je majci rekao da će umesto njega, od sada imati za sina apostola Jovana, a njemu je preporučio da se stara o Bogorodici rekavši: Eto ti majke! Posle ovih reči, kad je zbrinuo majku, mirno je predao svoj duh Ocu.
Bogorodica je, od dana Hristovog stradanja pa sve do smrti, živela u kući apostola Jovana, koji se o njoj starao kao o majci. Sveta Djeva je dane provodila u radu i molitvi. Posećivala je mesta na kojima je boravio Bog njen i Sin njen, Isus Hristos. Išla je na Golgotu, u Vitlejem i Jeleonsku goru, odakle se Hristos Vazneo na nebesa. Bila je dobra majka ne samo apostolima, nego i svim hrišćanima. Njena blagost, dobrota, čistota srca i mudri saveti, krepili su ih i pomagali im da istraju na Hristovom putu. Samo nekoliko puta je napustila Jerusalim i to na kratko, prilikom putovanja na Kipar, kod Lazara, kojeg je Hristos vaskrsao četiri dana posle smrti. Putovala je u Antiohiju, gde je posetila svetog Ignjatija Bogonosca, a bila je i na Svetoj Gori. To poluostrvo joj je Bogom darovano, da do kraja sveta i veka bude njen vrt.
Tužno majčinsko srce je žudelo da se što pre sretne sa Sinom. Zato je često molila da je Gospod uzme k sebi. Kad je došlo vreme za njen odlazak sa ovoga sveta, javio se Blagovesni arhangel Gavrilo i obradovao je rekavši da će za tri dana biti sa svojim Sinom. Tada joj je dao i jednu palminu granu, koja će se nositi na njenoj sahrani.
Bogorodica je poželela da još jednom vidi sve apostole i da se oprosti sa njima. Čudom Božjim, silom Duha Svetoga oni su, nošeni vetrovima, dolazili svih strana. Svi su se sabrali, sem apostola Tome, koji je, voljom Božjom došao kasnije, da bi se posvedočilo čudo.
Bogorodica je do poslednjeg trena tešila i poučavala sve prisutne. Kad je nastupio smrtni čas, predala je duh Bogu, bez bola i samrtnih muka. Sva se prostorija ispunila nezemaljskom svetlošću i čudesnim mirisom. Dok su prisutni u suzama prilazili da je celivaju poslednji put, čete anđela su pevale.
Ona je, kao i svaki stvor zemaljski, morala da prođe kroz vrata smrti.
Jevreji, protivnici hrišćana, su se spremili da oskrnave njen odar i ometu sahranu. Dok je sprovod išao, sjajan oblak je sve zaklonio, tako da niko nije mogao da poremeti ovu tužnu svečanost. Predanje kaže da je jevrejski sveštenik Antonije, kada se podigao krajičak oblaka, pritrčao i rukama čvrsto uhvatio kovčeg, želeći da ga prevrne, ali mu je anđeo mačem odsekao šake. Tada se Antonije pokajao, i ispovedio veru Hristovu. Šake su mu u tom trenu bile isceljene.
Bogorodicu su sahranili u grobnicu njenih roditelja, Joakima i Ane. Apostoli su, tugujući, tri dana ostali kod njenog groba. Trećeg dana je došao apostol Toma. Plačući je preklinjao apostole da otvore grobnicu, kako bi poslednji put celivao Bogorodicu. Grobnica je otvorena, ali u njoj su našli samo Bogorodičin plašt. Svi su bili svedoci čuda Božjeg. Kad je palo veče, Bogorodica se javila okružena belim anđelima i rekla apostolima: Radujte se, ja ću biti sa vama navek!
Od tada je Bogorodica sa nama. Njene molitve čuvaju ljudski rod. Dan Uspenja Presvete Bogorodice je dan kad je ona usnula (uspenije znači: san, usnuti, uspavati). Usnula je za ovaj svet i kroz smrt zemaljsku, prešla u večni život. Uspenije Presvete Bogorodice je dan radosti, praznik večnog života i Hristove ljubavi u Svetoj Trojici.
Dan Uspenja Presvete Bogorodice, ili kako se u narodu zove, Velika Gospojina i Gospođindan, se slavi 28. avgusta po novom, odnosno 15. avgusta po starom kalendaru.