 |
Bili smo - Festival ciganske muzike, Šafhauzen, 12.09.2003. |
 |
Najavu festivala ciganske muzike mogli ste videti na stranicama
dijaspora.ch početkom septembra. Bili smo tamo i prenosimo Vam utiske. |
 |
Drugo veče Džypsi Festivala, koji se ovog mjeseca održava širom Švajcarske,
organizovano je u petak, 12. septembra 2003. godine u Šafhauzenu. |
 |
Veče se sastojalo od četiri dijela od otrpilike po pola sata za svakog od izvođača i
zajedničkog nastupa na kraju. Prvo je na bini bila španska flamenko grupa "Flamencos en route".
Dvije plesačice sa pratnjom glasa, gitare i perkusioniste su graciozno i sa puno stila predstavile
ovaj španski nacionalni ples. Oni koji nisu imali prilike da do sada vide flamenko uživo ne bi trebali da propuste ovu priliku. |
 |
Druga je nastupala marokansko-libanska kombinacija "Arez" čiji je nastup bio kombinacija
instrumentalne muzike i orijentalnog plesa. Fascinantna je bila tačka plesača koji se neprekidno
15 minuta okretao u jednom pravcu. Dodatnu atraktivnost njegovoj tačci je dao njegov višeslojni
raznobojni kostim kojim je on vješto manipulisao okretajući se svo to vrijeme. |
 |
Treći su na sceni bili domaćini iz Švajcarske "Ssassa" koji su izvodili muziku nešto bližu našem,
balkanskom mentalitetu, što nije slučajno jer je većina članova porijeklom iz naših krajeva.
Tokom njihovog nastupa mogle su se čuti gajde kao i saksofon. Jedina pjesma tokom večeri čiji
smo tekst svi mogli razumijeti je bila popularna "Mjesečina" izvedena upravo od ove grupe. |
 |
I na kraju, posle pauze, na binu je izašla Esma Redžepava sa svojim orekestrom. Ona je u
kratkom nastupu opravdala epitet Džipsi kraljice izvodeći pjesme različitog ritma, od sporih i
sjetnih do veselih. Njihov nastup je takođe imao scenskih elemenata sa šarmantnim orkestrom koji
je sve vrijeme uveseljavao publiku. Na kraju je Esma pozvala sve učesnike na binu, njih oko
tridesetak, i onda su oni dobrih pola sata predstavljali svo bogatstvo i kolorit ciganske muzike
svirajući zajedno na različitim instrumentima i uskačući jedni drugima u ritam. |
 |
Kada je riječ o publici, bila je to jedna zanimljiva mješavina stranaca, većinom sa Balkana, i
domaće publike. Oni koji su poznavali ritam, a nisu se ustručavali, igrali su u zadnjem dijelu sale. |
 |
Stečen je utisak da je publika, bez obzira iz kojih krajeva dolazila, napustila salu zadovoljna,
bogatija za jedan događaj kojem nemaju često priliku da prisustvuju. |
 |
|
|
|
|
|
|
 |