KulturaVečeri sa...
Savindan
Najavu Svetosavske proslave u organizaciji Dopunske škole na srpskom jeziku u Gosau mogli ste videti na stranicama dijaspora.ch Prenosimo Vam utiske...
Galeriju fotografija možete pogledati ovde.
Velikim trudom Dopunskih škola u Bišofcelu, Roršahu, St. Galenu, Ucvilu i Gosau, u kojima radi učiteljica, gospođa Svetlana Ilić Marček, proslavljen je naš prvi, srpski, prosvetitelj Sava, 28.januara, u Andreas centru u Gosau. Proslavi su prisustvovali:
-Kordinatoor-savetnik za Dopunsku školu na srpskom jeziku pri Ministarsvu prosvete i sporta, sa sedištem u Štutgartu, gospođa Nevena Vraneš;
-Generalni konzulat u Cirihu i gospođa Dragana Vuković- konzul;
-Sveštenik Katoličke crkve i predstavnik Crkvene opštine Gosau-gospodin Niklaus Pop i gospodin Inocenc,koji su dali salu za taj dan;
-Književnik, gospodin Željko Knežević;
-Pesnikinja, gospođa Bogica Jevtić;
-Folklorna društva « Homolje»-Gosau i «Vuk Karadžić- Roršah»
-Gospođa Aleksandra Vlajić-predsednik žirija i članovi, gospodin Darko Jovanović i Gospodin Mića Savanović;
-Firma «Infina«, koja je pripremila poklončiće za decu;
-Direktor firme »Orbit«, gospodin Miljko Miljković; i mnogi drugi ljudi dobre volje koji su pomogli proslavu i želeli tog dana da budu sa nama.
Ovogodišnji kum slave bio je gospodin Siniša Živković iz Bišofcela.
Program proslave se sastojao iz tri dela:
Na početku programa, nakon himne, kum slave je sa decom lomio slavski kolač. Zlatnik iz pogače je dobio učenik Miloš Točilovac iz Bišofcela i njegova porodica preuzima kumstvo za sledeću godinu.
U prvom delu je predstavljen život svetitelja u jednočinkama koje su pripremili učenici. Uz izvanrednu glumu, zvučne i vizuelne efekte i kostime, predstavgljali su segmente iz njegovog života i time zadivili publiku, koja je po prvi put od kada škola postoji propratila celu predstavu bez i jedne reči. Samo su se između pojedinih scena čuli aplauzi koji su učenicima dali podstrek za još bolju glumu. U tom delu predstavljena je slika Srbije i dvora u 12. veku, očekivanja Nemanjinog,našeg velikog župana, od svoje dece i uteha majke svom sinu Rastku, koji se sve više okreće duhovnim stranama života.
Druga scena predstavlja njegov odlazak na Svetu Goru i odluka da će sve uraditi za srpski narod i pravoslavnu veru.
U trećoj sceni on gradi Hilandar,prvo učilište, gde prosvećuje srpske monahe i koje šalje u narod rečima :
«... Čovek na zemlji ima samo jedan život, koji samo s naporom može biti spašen. Život u kome je svaki trenutak jedan mali ispit. Mnogo gube oni koji tu priliku propuštaju. Ali monasi, bogateći sopstveni um, bogate i um naroda koji je, iako čestit, izložen mnogim jeresima... Škola u Hilandaru širi Pravoslavlje... Molimo se Bogu da nam da veru, ljubav, nadu...kajanje...snagu da ostanemo pravoslavni, dobri i otporni... »
Četvrta scena je slika u manastirskom dvorištu u Studenici, gde monah Sava priča okupljenom narodu o životu njegovog oca, svetog Simeona, i svojoj posvađanoj braći, rečima:
« ...Braćo moja i sestre, neka vam to bude najveća pouka, da najpre dolazi SLOGA a iz nje mir i sreća. Radujte se svojim bližnjima pa ćete i sami biti srećni! »
U petoj sceni na binu stupaju Sinan-paša dok u pozadini lomača plamti...Sinan , besan ali nemoćan priča šta je sve sa Srbima probao ali bezuspešno. Onda na scenu stupaju recitatori sa uzvicima:
« ...Vatra gori... Sinan viče:
Gori, gori svešteniče!!!
A salom se šuje glas:
«...Ne bojte se deco mila,
Što vas kinji turska sila !
Ja ostajem u svom rodu,
Dok vojuje za slobodu...!»
Sinan bespomoćno priznaje:
«To što sam mu spalio kosti, govori koliko sam bespomoćan pred tim narodom...
Nakon spaljivanja moštiju Svetog Save u narodu su nastale priče i legende o svetitelju.
Uz izvanrednu glumu učenici su dočarali zimsku noć u 16.veku, u običnoj seoskoj kući. Uz zvuke frule pričali su legende o svetitelju u kojima je on živ, ide zemljom i stvara čuda...
Publika je gromkim aplauzima nagradila učenike. Zatim su izašli najmalađi ucenici i pesmicama o Svetom Savi dali draž celokupnom programu.
U drugom satu programa, bila je pauza u kojoj su gosti mogli da razgledaju izložbu literarnih i likovnih učeničkih radova na temu: « Pravoslavlje, u srcu te nosim» i da pri tome, na listiću, koji su dobili, obeleže rad, koji po njihovom mišljenju, zaslužuje nagradu publike.
Tu je bila i izložba «Manastiri-svedoci prošlosti» i «Srbija za sećanje». Publika je bila impresionirana radovima učenika koji su sjajno uraženi, a žiri je imao težak zadatak da izabere najbolje.
Nakon pauze, u trećem satu, program je nastavljen i počeo je recitacijom «Kada Srbin slavu slavi», a nakon toga su učenici sedmih i osmih razreda nazdravili srpskom narodu rečima:
Narode!
neka ti zdravica ova
bude umesto blagoslova,
šta god radio
Deca ti se rađala!
Zdravicu su ređali učenici, a publika ih je ovacijama prihvatala.
Zatim je Folklornop društvo «Vuk Karađić» zaigralo na bini i srca naših ljudi su bila prepuna.
Naši pesnici, gospođa Bogica Jevtić i gospodin Željko Knežević, su govorili svoje stihove izabrane za taj dan a nakon toga je Folklorno društvo «Homolje « pokazalo svoju koreografiju igara iz Srbije. I na kraju, reč je dobio žiri –proglasio je pobednike i uručio nagrade.
Predsednik Školskog odbora, gospodin Neša Todorović, se zahvalio učiteljici velikim buketom cveća i u uzbuđenju rekao: «Kao čovek, ja moram da izrazim divljenje ovom što sam video i doživeo! Po prvi put se dešava ovakva proslava i ja se zahvaljujem našoj učiteljici, gospođi Svetlani Marček... Zadivljen sam!
Nakon toga je pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć deci u Zvečanskoj rečima:
«Danas, na ovaj veliki dan, mi pokazujemo da znamo put Svetosavlja i u to ime pokrećemo akciju za pomoć napuštenoj deci.
Zatim je pozvao gospođu Nevenu Vraneš, koordinatora za Dopunsku školu i uručio joj cveće. Gospođa Vraneš se zahvalila za prelep dan koji je doživela i dodala: »Sve što bih rekla bio bi višak, jer sve ovo što sam doživela je apsolutno predivno i potpuno. Hvala vam.
Nastavnik Svetlana Marček se zahvalila deci, Školskom odboru i roditeljima na podršci koju od njih dobija rečima: Sve što je trebalo da kažem, rekla sam kroz program. Dodajem samo zahvalnost učenicima i njihovim roditeljima, jer uz podršku koju od njih dobijam, ovakav rad mi je zadovoljstvo. Ako smo programom uspeli da se približimo jedni drugima sa istim osećanjima i idejama, znači, da sve ovo što radimo ima smisla. Energija koju smo danas osetili, energija ljubavi, neka nas uvek prati kroz razna naša iskušenja i nevolje koje prate svaki ovozemaljski život. Hvala vam!»
Nagrađeni učenici:
Literarno stvaralaštvo
Mlađi uzrast
Isidora Ilić, 4.raz. St.Galen
Dragana Tomić, 4.raz. Ucvil
Sanja Stojadinović, 2. raz. Bišofcel
Specijalna nagrada žirija - Nikola Šaban, 3.raz. Roršah
Stariji uzrast
Savanović Aleksandar, 7.raz. Ucvil
Perica Joveljić, 4.raz Roršah
Aleksandra Simić, 5.raz. St.Galen
Specijalna nagrada žirija - Branko Rajković, 7.raz. Gosau
Likovno stvaralaštvo
Mlađi uzrast
Đoković Slađana, 4.raz. St.Galen
Radojčić Doris, 4.raz. Roršah
Strainović Stefan, 2.raz. Gosau
Specijalna nagrada žirija - Kuzmanović Jelena, 4.raz. Gosau
Stariji uzrast
Savanović Aleksandar, 7.raz. Ucvil
Miladinović Ivana, 5.raz. St.Galen
Aleksandra Simić, 5.raz. St.Galen
Specijalna nagrada žirija - Martina Stanojević, 5.raz.Roršah
Nagrade škole:
za literarno stvaralaštvo: Valentina Vulović, 7.raz. Gosau
za likovno stvaralaštvo: Violeta Krinulović, 4.raz. Ucvil
Nagrada publike:
za likovno stvaralaštvo: Martina Stanojević, 5.raz. Roršah
S.M.