Ličnost meseca
Sveti Sava
Sveti Sava (1169-1236)
Svetom Savi se pripisivalo čudotvorstvo, moć izlečenja i iscelivanja. Ako dodamo tome i ugled koji je uživao kao duhovnik i prosvetitelj i sve ono što je učinio za narod i crkvu jasno je zašto se njegovo ime slavi među Srbima.
Sveti Sava, arhiepiskop srpski
Izvor: SPC

Sveti Sava, arhiepiskop srpski
Izvor: SPC

Najveća zasluga Svetog Save je stvaranje samostalne i nezavisne srpske crkve. On ju je približio narodu i doprineo da ona u bukvalnom smislu postane narodna crkva. Zahvaljujući njemu crkve i manastiri su postali sedište kulture, a crkveni ljudi tvorci kulturnih dobara.
Neosporni su i tragovi koje je ostavio u književnosti. Sastavio je Hilandarski i Karejski tipik i po očevoj smrti sastavio je Žitje gospodina Simeona. Doneo je dobro svojoj porodici i narodu izmirivši posvađanu braću, podučavao je srpske monahe načinu života koji se vodio na Svetoj Gori, unosio mir i spokojstvo svuda kuda je dolazio, gradio je crkve i manastire...
Iza Sv.Save i cele loze Nemanjića ostali su tragovi u književnosti, građevinarstvu i slikarstvu.
Upokojio se u Trnovu 14. januara (27. januara po novom kalendaru) 1236. gde je i sahranjen u crkvi Četrdeset mučenika. Kralj Vladislav je godinu dana kasnije preneo Savine mošti u crkvu Vaznesenja Hristovog u manastiru Mileševa.
Njegov grob je bilo mesto gde su bolesni tražili ozdravljenje, a izmučeni mir. Pošto je njegov kult rastao u narodu i učvšćivao pravoslavlje među srpskim življem, Turci su odlučili da 1594. na Vračaru njegove mošti spale, nadajući se da će tako uspeti da unište svetosavski kult i potisnu pravoslavlje, uplaše narod i pokažu se nadmoćnim nad našom verom i narodom.
Na mestu spaljivanja moštiju izdiže se danas velelepni hram, najveći na Balkanu - Svetosavski hram.
U crkvi se slavi od XIII veka, a od XVIII proslavlja se kao prosvetitelj u školama. Srpska crkva slavi Svetog Savu na dan kada se upokojio i na dan prenosa njegovih moštiju.
On je bio ispiracija mnogim umetnicima i tema mnogih eseja. O njemu su pisali Desanka Maksimović, Vojislav Ilić, J.J. Zmaj, Svetlana Velmar Janković, Miloš Crnjanski, Đura Jakšić, Vasko Popa, Vladeta Jerotić, a narod ga je opevao i njegova dela kazanjima prenosio sa kolena na koleno.
Dva najznačajnija biografa Sv.Save su Domentijan i Teodosije, a pored njih svečevim žitjem su se bavili Nikolaj Velimirović, Justin Popović i mnogo drugi.
Pogledajte ovde šta Srpska pravoslavna crkva piše o Svetom Savi.
Preporučujemo za čitanje:
  • Svetlana Velmar Janković, Knjiga za Marka
  • Teodosije, Žitije Svetog Save
  • Domentijan, Život Svetog Simeona
  • Sava Nemanjić, Hilandarski tipik
  • Ratomir Rale Damjanović, Savindan
O Svetom Savi na internetu:
SVETOSAVSKA HIMNA
Uskliknimo s ljubavlju
Svetitelju Savi
Srpske crkve i škole -
Svetiteljskoj glavi.
Tamo venci, tamo slava,
Gde naš srpski pastir Sava
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!
Blagodarna Srbijo,
Puna si ljubavi
Prema svome pastiru
Svetitelju Savi.
Celo srpstvo slavi slavu
Svoga oca svetog Savu.
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!
S neba šalje blagoslov
Sveti otac Sava.
Sa svih strana svi Srbi,
S mora i Dunava,
K nebu glave podignite
Savu tamo ugledajte:
Savu srpsku slavu,
Pred prestolom
Tvorca!
Da se srpska sva srca
S tobom ujedine,
Sunce mira, ljubavi
Da nam svima sine;
Da živimo svi u slozi,
Sveti Savo, ti pomozi,
Počuj glas svog roda
Srpskoga naroda!
Pet vekova Srbin je
U ropstvu čamio,
Svetitelja Save
Ime je slavio.
Sveti Sava Srbe voli
I za njih se Bogu moli.
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!