MostoviDijaspora
Nova godina 2005-ta
Nova godina 2005-ta u južnoj hemisferi
"Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina! Smrt ma kog čoveka umanjuje i mene. I zato ne pitaj za kim zvono zvoni, ono zvoni za Tobom !"
U senci tuge, velike ljudske ožalošćenosti a usled prirodne nepogode i katastrofe koja je zadesila jedan deo nase Planete javljam se, da čestitam s v i m a početak Nove kalendarske godine 2005-te.
Velika tragedija koja se odigrala na drugi dan katoličkog Božića inače praznovanog kao praznik porodice -Boxing Day- opomenula je svakog čoveka koliko smo krhki i nemoćni pred silom prirode.
Veliki broj turista iz raznih zemalja zadesio se, na svojim godišnjim odmorima i povodom najvećeg Hrišćanskog praznika, na priobalnim i atraktivnim letovalištima Južne i Jugoistočne Azije.
Ogroman je broj žrtava. Mnoga naselja su zbrisana pod naletom visokog i razornog morskog talasa koji se stvorio kao odgovor na bol ranjene prirode!
Katastrofa se posledično širi: svakoga sata, svakoga dana..! Broj žrtava ne može se precizno utvrditi ali procene se stalno uvećavaju!
Posledice su strašne! Mrtva ljudska tela prikupljaju se, sahranjuju u masovne grobnice. Iza talasa ostala su novostvorena jezera u kojima su izmešane žrtve talasnog udara - i ljudi i životinje kako domaće tako i iz morskih dubina.
Ekologija je takođe uništena.
Nadire opasnost od epidemije zaraznih bolesti. Na vrućinama tih nekada prelepih obala, u nepodnošljivim okolnostima odvija se život iznad koga lebdi užas, neverica.
Muk i haos od razorenih života, razdvojenih u smrti porodica, ogromnog broja ranjenih i mrtvih!
Posebno zemlje u južnoj hemisferi osećaju, dodir tragedije koja je protutnjala velikom brzinom "kosmičkim trenom"...Ali ostavila pustoš za pamćenje za buduće vreme i za opomenu onima; koji su se samovinuli u opasne visine ljudske gordosti!
U Australiji tuga prožima: prostor, vreme, svakidašnjicu i čini, da ovi dani inače praznični i bučni "zatvaraju" se u tišinu. U onemelost!
Zato ove godine neću pisati, o tradicionalnoj proslavi u Sidneju koja se dešava na gradskom prostoru omeđenom Opera House - Darling Harbour i na ikoni grada Harbour Bridge! Niti ću pisati, kako sam se sama osećala dok je do mene dopirala zvučna i snažna kanonada proslave. U snažnim bljeskovima svetlosni efekti na stotine ispaljenih svetlećih i prekrasnih raketa! Kako sam se osećala, dok su dopirali odbljesci ukrašenog Mosta (Harbour Bridge)koji je "menjao" svoj oblik, boje kroz iluminaciju efekta ...
Neću pisati ni o tome, da nisam imala želju da gledam istu proslavu preko ekrana TV. I da je samo jedan TV kanal prenosio ovaj spektakl najavljen kao najlepši i najatraktivniji od svih dosadašnjih. Svi ostali kanali, primetilo se na brzinu su zamenili program prenosa proslave, filmovima!
Neću dati ni svoj lični komentar na odluku organizatora proslave, da za "utehu" i "mirnu savest" uvedu u program 1 minut ćutanja za sećanje i odu pošti žrtvama! Minut, posle prvog vatrometa u 9h uveče.
Za drugi vatromet u ponoć, za puni spektakl i euforiju radosti nije bilo mesta novom 1 minutu sećanja!
Ali većina ljudi drukčije je odlučila. Već danima primetna je velika tuga koja pritiska sve; od atmosfere u redu pred šalterima do kupovine i gužvi u velikim marketima za hranu. Do neme tišine u vozovima, gde se najvise čitaju novine koje imaju s a d a skoro samo jednu temu ali sa bezbroj priča i sudbina.
Zato je i ovogodišnja proslava koja je tvrdoglavo ostvarena od strane organizatora naišla na cutnju po ostalim i većinskim delovima grada. Ta ćutnja stopila se sa neprekidnim i mnogobrojnim vanrednim letovima aviona kojima stižu preživeli. Kojima nažalost nikada neće stići na hiljade Australaca većinom porodica. Otputovali su pre samo nekoliko dana; radosni i puni očekivanja koje može da pruži odmor i želja da proslave ovogodišnje praznike sa decom u opuštenoj i prijatnoj oazi ovih priobalnih i južnih krajeva. Pitomih obala sada ispunjenih mirisom katastrofe i smrti!
Pokazalo se nažalost, da od svih vrednosti ljudskih i kao najveće vrednosti ljudskog života i empatije drugog čoveka koja se javlja kada je život ostalih ljudi ugrožen, da je jači Mamon i njegova opsena. Pravdajući se finansijama organizator ovogodišnjeg spektakla Novogodišnje proslave u Sidneju bio je jači od većine stanovnika ovog grada koji to nisu želeli. Svih onih koji su znali, da takvoj bučnosti sada nema mesta dok se u susedstvu pati i strada. Dok i u samoj Australiji na hiljade je onih koji u bolu i u bledoj nadi dočekuju ovo leto 2005.to jer su njihovi najmiliji na dugačkim spiskovima "nestalih lica".
Prošla je ova bučna noć presecana kanonadama koje su trebalo da budu salve radosti! Opet nas je dočekalo u ovo PRVO jutro na svim TV stanicama realno i tužno "zgarište" ljudskih života. "Zgarište" ljudske egzistencije i opstanka Došla nam je u susret stvarnost kroz slike predela preko kojih je prohujala ogromna bol iznedrena iz neslućenih dubina, iz srži ove Planete.
I ostavila iza sebe još veću i užasniju i ljudsku NEPREBOL !
Ljiljana Predić - Joksić
Sidnej, Australija