 |
DA LI KOŠARKAŠKI TRENERI U ZEMLjI SVETSKIH PRVAKA POSTAJU «POTROŠNA ROBA» |
 |
 |
 |
Hleb sa sedam kora |
 |
 |
 |
Trenerski hleb je gorak, bilo da se radi o fudbalu, košarci, vaterpolu... Kao u retko kojoj profesiji, tako u sportu «kormilar» mora da uvek ima spakovane kofere, da bude spreman na odlazak. Naravno, razni «tim menadžeri», predsednici Upravnih bordova i ini funkcionerčići kada kola krenu u sunovrat obično o(p)staju u fotelji, a «žrtveni jarac» postaje trener prvog tima. |
 |
Ovih dana svedoci smo prave lavine najavljenih, ali i neopozivo podnetih ostavki nekih renomiranih košarkaških stručnjaka sa radnim mestom u Srbiji i Crnoj Gori. Od komandne palice oprostio se trener «crveno-belih» Zmagoslav Sagadin, «kouč» Lavova 063 Zoran Đurković... Za razliku od Zvezdinog Slovenca, koji je praktično «najuren», pedagog Refleksa Boško Đokić ne želi da dočeka istu sudbinu, već «preti» da će i da preduhitri svoje poslodavce! Moda ili šta drugo, «zaraza» ili puka koincidencija, tek nije baš normalno da se takoreći na startu sezone dešava «seča knezova». |
 |
Ako je za utehu trenerima sa ovdašnjih prostora, profesija kojom se bave nije ništa manje stresna ni «tamo preko», što je na svojoj koži najbolje osetio Svetislav Pešić u Barseloni. Samo, naši treneri nisu ni izbliza tako jedinstveni kao njihove kolege u Evropi, pa ako hoćete ni organizovani da bi na adekvatan način zaštitili svoje dostojanstvo, ugled profesije kojom se bave. |
 |
Na kraju, umesto zaključka: nije dobro kada košarkaški treneri postaju žrtve (pre)ambicioznih planova uprave, da ne kažemo «trusta mozgova» koji obično nije u stanju da namakne sredstva potrebna da bi se stvorio željeni tim. No, ulogu «dežurnog krivca», nažalost, u ova vučja vremena svaki stručnjak koji namerava išta ozbiljnije da ostvari u sportskom miljeu, mora u startu da prihvati. |
 |
 |
 |
 |
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
 |