 |
NAŠI KOŠARKAŠI SANjALI «DRIM TIM», DOSANjALI - ANGOLU |
 |
 |
 |
Potop u pirejskoj luci |
 |
 |
 |
Tamo, u sunčanoj Atini, podno Akropolja, surova košarkaška realnost otreznila nas je kao hladan tuš. Naši «plavi» ne nalaze se gde bi im po kvalitetu moralo biti mesta – u četvrtfinalu – već onde gde po svemu prikazanom zaslužuju da budu. U utešnom razigravanju za plasman od devetog do dvanaestog mesta. Sanjasmo američki «drim tim», dosanjasmo – Angolu. Pravedno! |
 |
Kakvim li su nas samo mukama mučili Željko Obradović i njegovih dvanaest pulena izgubljenih u vremenu i prostoru! Smušeni, nesigurni, bezidejni, zapetljani kao mornarski čvor u pirejskoj luci, gde su potonuli. Beše to orkestar bez dirigenta, koji je od prvog podbacivanja svirao samo falš. |
 |
Ako smo od fudbalera možda i navikli da se kući vraćaju pokunjenih noseva, našu balkansku sujetu debelo su uzdrmali Boriroga i drugovi. Šta vredi što su juče sabajle Španci odigrali taman po našoj meri, kada u «plavom» taboru ne beše nikoga kadrog da preskoči Kineski zid? Svi junaci nikom ponikoše... |
 |
I moja pokojna baba odigrala bi bolje «jedan na jedan» u presudnom napadu protiv Kineza od Dejana Bodiroge! I poslednji amater šutirao bi preciznije pena-
le od njegovog imenjaka Tomaševića! I Duško Vujošević komandovao bi umešnije s klupe od Željka Obradovića! |
 |
Koliko je samo falila precizna ruka Stojakovića, visina Rebrače, harizma Divca i Đorđevića, brzina Jarića, borbenost Gurovića... Koliko onaj duh zajedništva koji je rušio poput tornada! |
 |
Istina boli – nismo ni senka od onog tima koji je ne tako davno žario i palio košarkaškim delom planete! |
 |
 |
 |
 |
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
 |