 |
DVA ATINSKA SREBRA POVOD SU ZA DEBELU ANALIZU |
 |
 |
 |
Prokleta avlija |
 |
 |
 |
Očekivali smo više, dobili koliko vredimo. Dve osvojene medalje naših sportista na Olimpijadi kao lakmus odslikavaju trenutno stanje u našem sportu koji
nije i ne može biti imun od svih bolesti ovog društva. Kako sejemo tako manje-više i žanjemo... |
 |
Mnogo je naših sportista otišlo u Atinu u latentnoj nadi da će se odande vratiti sa lovorovim vencima, još više onih što odoše da im put vidi kaput. Mnogo je bilo želja u atinskom šeširu, malo trofeja na grudima. |
 |
Spade knjiga na dva slova. Jasna, naše oko sokolovo, posrebrila se u osvit, plavi delfini u suton, pred sam fajront Igara. |
 |
Fizička kultura u ovoj zemlji odavno je zadnja rupa na svirali. Zato i imamo maloletnih delikvenata za izvoz, kilavih Radovana i nejakih Uroša. Zato nam pobeže sve što iole vredi, sve što ume da pika bubamaru, da vesla i pliva. Svi pobegoše iz ove Proklete avlije. |
 |
Kapa dole našoj gazeli iz Užica Oliveri Jevtić, svaka čast Dragutinu Topiću, alal vera svima koji su uopšte bili uz rame sa onima iza kojih stoje suvi milioni, bezbrojni sponzori, ozbiljne sportske države. Svi naši finalisti zaslužuju da im se podigne spomenik! |
 |
Daleko je Kina, ali i blizu Peking 2008. Spašavajmo naš sport od njegovih spacioca, dok ne bude prekasno! |
 |
 |
 |
 |
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
 |