 |
NAŠI RUKOMETAŠI NA SVETSKOM PRVENSTVU
U TUNISU NA IME DNEVNICA DOBIJALI PO
DVADESET EVRA |
 |
 |
 |
Sirotinjo, i lopti si teška |
 |
Svetsko prvenstvo za rukometaše u Tunisu je bilo i prošlo.
Kako su se "plavi" plasirali – i to je poznato. Peto mesto, uspeh
ili ne – neka to ostane za stručne analize i razmišljanja svih poklonika ovog muškog sporta. |
 |
Međutim, ostaje jedno drugo pitanje. Da li se moglo više u
ovakvim uslovima, kada je država praktično samo na papiru, a za
sport, onaj vrhunski, nema ko da brine. |
 |
U odnosu na ostale koji predstavljaju "nešto" u rukometnom
sportu i traže svoje mesto u (ili pri) vrhu, naš Savez koji nosi ime
"Rukometna zajednica SCG" (!?) puki je siromašak. Da se ne upotrebe neke teže kvalifikacije bliske našem jeziku. |
 |
"Operacija Tunis" koštala je oko 200.000 evra. U evropskim
okvirima to nije premnogo, s obzirom na brojne pripreme, odlaske
na turnire i samo učešće na SP. |
 |
Širokom akcijom traženja sponzora, kucanjem na razna vrata, moljakanjem i uz prijateljske veze ta "konstrukcija" je pred odlazak na afričko tle nekako zatvorena. Kako – to najbolje zna direktor reprezentacije Svetozar Stanković i njegovi najbliži saradnici.
Ostalo je, po našem običaju, nešto i na "dođem ti" (hotelima i turističkim agencijama), ali... Takav je život i stanje u kome živimo. |
 |
Ostali, naročito oni iz bogatijih sredina, imali su bar dva-tri
puta veće budžete. O dnevnicama koje su dobijali – e, tu je tek jad
i beda. Naši momci su na ime dnevnica dobijali 20 evra po danu.
A, gde su drugi – Francuzi su imali dnevnicu od 500 evra, takođe
i novi svetski prvaci Španci. Nemci, Šveđani, Norvežani, pa i Hrvati – nešto manje. |
 |
O nagradama za plasman – selektor Veselin Vujović i njegovi momci nisu ni razgovarali. Valjda da se ne bi nervirali (u pregovorima) ili možda do kraja i nisu verovali u sebe. |
 |
I na kraju, opet iz početka, priča o parama i muzici. Zato
je i svaki plasman pri vrhu Evrope ili sveta, bar u sportu, veliki
uspeh. |
 |
Slobodan Petrovski |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
 |