MostoviSportski komentari
Sirotinjo, i lopti si teška
NAŠI RUKOMETAŠI NA SVETSKOM PRVENSTVU U TUNISU NA IME DNEVNICA DOBIJALI PO DVADESET EVRA
Sirotinjo, i lopti si teška
Svetsko prvenstvo za rukometaše u Tunisu je bilo i prošlo. Kako su se "plavi" plasirali – i to je poznato. Peto mesto, uspeh ili ne – neka to ostane za stručne analize i razmišljanja svih poklonika ovog muškog sporta.
Međutim, ostaje jedno drugo pitanje. Da li se moglo više u ovakvim uslovima, kada je država praktično samo na papiru, a za sport, onaj vrhunski, nema ko da brine.
U odnosu na ostale koji predstavljaju "nešto" u rukometnom sportu i traže svoje mesto u (ili pri) vrhu, naš Savez koji nosi ime "Rukometna zajednica SCG" (!?) puki je siromašak. Da se ne upotrebe neke teže kvalifikacije bliske našem jeziku.
"Operacija Tunis" koštala je oko 200.000 evra. U evropskim okvirima to nije premnogo, s obzirom na brojne pripreme, odlaske na turnire i samo učešće na SP.
Širokom akcijom traženja sponzora, kucanjem na razna vrata, moljakanjem i uz prijateljske veze ta "konstrukcija" je pred odlazak na afričko tle nekako zatvorena. Kako – to najbolje zna direktor reprezentacije Svetozar Stanković i njegovi najbliži saradnici. Ostalo je, po našem običaju, nešto i na "dođem ti" (hotelima i turističkim agencijama), ali... Takav je život i stanje u kome živimo.
Ostali, naročito oni iz bogatijih sredina, imali su bar dva-tri puta veće budžete. O dnevnicama koje su dobijali – e, tu je tek jad i beda. Naši momci su na ime dnevnica dobijali 20 evra po danu. A, gde su drugi – Francuzi su imali dnevnicu od 500 evra, takođe i novi svetski prvaci Španci. Nemci, Šveđani, Norvežani, pa i Hrvati – nešto manje.
O nagradama za plasman – selektor Veselin Vujović i njegovi momci nisu ni razgovarali. Valjda da se ne bi nervirali (u pregovorima) ili možda do kraja i nisu verovali u sebe.
I na kraju, opet iz početka, priča o parama i muzici. Zato je i svaki plasman pri vrhu Evrope ili sveta, bar u sportu, veliki uspeh.
Slobodan Petrovski