MostoviSportski komentari
Željko, povuci ručnu!
DA LI JE «HAKA» UPLAŠILA EVROPSKE PRVAKE ILI SU ONI USTALI NA LEVU NOGU
Željko, povuci ručnu!
Jutarnje buđenje teško da je ikome prijatno, ali ono ni u kom slučaju ne može biti alibi za mizernu partiju naših u meču sa Novim Zelandom. Je li taj čuveni ratnički ples tima iz Okeanije – «Haka» - okovao noge Bodirogi i drugovima ili su oni tog 19. avgusta ustali na levu nogu nije nam poznato, ali da su sebi debelo iskomplikovali život u «A» grupi olimpijskog turnira fakat je. Još samo da nam i Španci uzmu meru, pa da se slikamo...
Koliko koševa razlike treba da bude dovoljno evropskim prvacima pa da ne ulete u završnicu za infarkt? Dvadeset, trideset pet? Ako smo se bladogareći fortuni spasili protiv Italijana, indolentnost i glupost morala je kad tad da nam se obije o glavu. Nije svaki dan Badnji dan, gospodine Obradoviću!
Naš narod lucidno veli: preskoči pa kaži hop! A dični nam selektor toliko bejaše uveren da su nam bodovi već u džepu da je na parket poslao čak i neke koje je put Atine poveo tek da zadovolji protokol. Da li su to prošla vremena kada smo pobeđivali i kada ne blistamo, da li pripada istoriji doba kada je bilo dovoljno da se plava četa pojavi na terenu pa da rivalima srce siđe u pete?
Željko, povuci ručnu, inače kola odoše. Odosmo u Zanzibar, a ne u četvrtfinale. Povuci ručnu sada dok smo na nizbrdici, kasno će biti ako nas i «furija» tresne po nosu, kao što ume. Pa pobogu, gde je taj čuveni balkanski inat!?
Neka taj vanzemaljac Gasol i ispuni svoju kvotu (čitaj: dabl dabl) baš protiv Srbije i Crne Gore, bitno je da se ostali Španci ne naigraju. Uostalom, sami smo sebi veći protivnici nego što je četa sa Pirineja ikada bila.
Poznato je da Igre u ova vremena koštaju kao Svetog Petra kajgana. Sa izuzetkom Seula 1988, poslednjih par decenija samo visoko razvijene industrijske zemlje u stanju su da se uhvate u koštac sa svim troškovima koje organizacija Olimpijade zahteva. Teško ih je i nabrojati: hotelski kapaciteti, sportski objekti, saobraćaj, infrastruktura... Konačno, tu je možda i najbitnija stavka – obezbeđenje.
U već spomenutom Seulu, prestonici Južne Koreje, organizatoru su pripomogli Amerikanci. Grčka je (uglavnom) prepuštena sama sebi, svojim mitovima i polurazvijenoj ekonomiji. Hteli bi Heleni, Heleni žele najbolje, ali iz dana u dan suočavaju se sa sve težim i težim preprekama.
Koliko juče, pad elektrosistema paralisao je dve trećine Grčke, onda je usledio kolaps u gradskom saobraćaju Atine... Nepoznate osobe hitnule eksploziv na zdanje Ministarstva kulture i sporta Grčke...
Ministar sporta Jorgos Orfanos tvrdi da je Atina samo za bezbednost Igara morala da izbroji deset puta više novca nego Amerikanci u Atlanti 1996! A kad smo već kod Atlante, još su nam u svežem sećanju suze Grka i proklinjanje glavara iz MOK-a što jubilarnu Olimpijadu poveriše prestonici Koka-kole i CNN-a, a ne – Atini.
Donedavno, bilo je pitanje hoće li svi potrebni olimpijski objekti biti uopšte dovršeni do svečanog otvaranja 13. avgusta. Grci sada ubeđuju svoju, a još više (ino)stranu javnost da će sve biti pod konac. Kada bi samo mogli da im verujemo...
Marko Daković
Izvor: Marko Daković

Marko Daković
novinar i publicista iz Beograda
marcomonyubc.net