 |
U ŠKOLI STEVANA SINĐELIĆA |
 |
Stari, srednjevekovni manastir Bukovica danas je poznatiji kao Miljkov manastir ili Miljkovo. Prvi put se pominje 1374. godine. Ktitor je verovatno neko od srpske vlastele. Ali, narod o tome ima svoju istinu. |
 |
Bez obzira što retko ko veruje u priču o osnivanju ovog i još nekoliko manastira, koja kruži ovim krajem, ako se raspitate o poreklu ove svetinje svako će vam prvo nju ispričati. Ukratko, to je bilo ovako. Živela nekada davno u ovom kraju petorica braće: Tuta, Jakov, Toma, Zlatko i Miljko. Bili su pobožni ljudi i svoj imetak su potrošili tako što su na desnoj obali Morave, jednu nedaleko od druge, sagradili i ostavili svom narodu na čuvanje zadužbine: crkvu na Tutinom brdu u Malom Popoviću i manastire Jaković, Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir u selu Gložane. |
 |
Ipak, pre će biti da je ovaj manastir dobio ime po dva Miljka: Tomiću, trgovcu iz Gložana, koji ga je obnovio krajem osamnaestog veka i Ristiću, svešteniku iz istog sela, koji se zamonašio, živeo u ovom manastiru i postao jeromonah i starešina, pod imenom Melentije, 1806. godine. |
 |
Prvi pisani dokument o ovom manastiru potiče iz 1374. godine. To je hrisovulja cara Lazara, kojom Bukovicu i okolne posede poklanja manastiru Ravanici. Jedan zapis iz 1420. godine govori o radu prepisivačke škole, a manastir Presveto Vavedenje i selo Gložane pominju se i u turskim popisima stanovništva. Nekoliko puta manastir je rušen i paljen, najviše zbog toga što su monasi pomagali ustanike iz ovih krajeva. Godine 1793. kada je manastir obnovio Miljko Ristić, počela je ponovo da radi manastirska škola za opismenjavanje i obrazovanje budućih pisara, sveštenika i učitelja. Ovu školu završio je i vojvoda Stevan Sinđelić, dok je živeo u selu Gložane i radio kod kneza Petra Jakovljevića. |
 |
U znak zahvalnosti za pomoć ustanicima Karađorđe je poklonio manastiru crkveno zvono, na kome je zapisano: ''Liveno za vlade Verhovnog vožda naroda Serbskog Georgija Petroviča''. Zvono je posle nekoliko godina preneto u Kragujevac, a zatim u Ravanicu. Kasnije i knez Miloš je poklonio Miljkovu dva nova zvona. Sadašnja manastirska crkva potiče iz 1856. godine. Ozidana je tvrdim materijalom, sa kupolom i četvorostranim zvonikom i pokrivena cinkom. U obnovi manastira učestvovao je narod sa obe strane Morave. O tome svedoče i dva konaka: jedan su izgradili vernici iz Svilajnca, a drugi iz Lapova. |
 |
Posle Oktobarske revolucije u manastir su došli ruski monasi-emigranti i tu ostali sve do 1936. godine. Među njima je bio i jeromonah Amvrosije Kurganov, koji se smatra do sada najobrazovanijim duhovnikom u istoriji ovog manastira. |
 |
Od 1952. godine manastir je pretvoren u ženski, opštežiteljni manastir sa sređenim konacima, ekonomijom i portom uređenom kao prelepa botanička bašta.
Miljkov manastir je jedan od sedam koji se nalaze na desnoj obali Velike Morave, u blizini Lapova i Svilajnca. Neki od njih su potpuno, a neki delimično napušteni. Aktivni su samo dva, a drugi se otvaraju povremeno. Ostaje nada i verovanje da će uz pomoć dobronamernih ljudi svi oživeti, sa rascvetalim baštama i belim konacima kakvi su danas u Miljkovom manastiru. |
 |
 Tomislav Ž. Popović
Napomena: Fotografije i tekst se mogu koristiti samo po odobrenju autora.
|
 |
 |
 |
 |

|
 |
| Izvor: Tomislav Ž. Popović |

|  |
|
|
 |
 |

|
 |
| Izvor: Tomislav Ž. Popović |

|  |
|
|
 |
 |

|
 |
| Izvor: Tomislav Ž. Popović |

|  |
|
|
 |
 |

|
 |
| Izvor: Tomislav Ž. Popović |

|  |
|
|
 |
 |

|
 |
| Ruže je potrebno njegovati... |
 |
| Izvor: Tomislav Ž. Popović |

|  |
|
|
 |
 |

|
 |
| ...da bi bile ovako lepe. |
 |
| Izvor: Tomislav Ž. Popović |

|  |
|
|
|
|
|
|
|
|
 |