MostoviZanimljivosti
EUKALIPTUS I KOALA
Kad stignu sa zrelim letom veliki šumski požari...
Svake godine kada u vazduhu zamiriše zrelo leto dešavaju se požari. Obično, jave se sporadično i budu lokalizovani za nekoliko dana.
U samom prirodnom ciklusu rađanja i umiranja, koji se ritmično ponavlja posle određenog broja godina, kao vatrena erupcija planu veliki i teško ukrotivi požari! To je vatrena stihija koja kao ogromna užarena kugla upija život u sebe i ostavljaju trag pustoši...
Transparentno i dramatično, kao što je i priroda na Zemlji Kontinentu, sretnu se u čvrstom zagrljaju: Život i Smrt. Dotaknu se celom takođe: očaj i želja da se preživi i nadvlada poraz! Ono sto se uzdiže nad našom lomnom ljudskom snagom je moć prirode da iz praha i pepela grune još snažniji i puniji život! Jer vatrena stihija žežući svaku tvar ostavlja iza sebe debele naslage pepela, organskog i životodavnog "semena" koje u ovim tragičnim ciklusima, natapa ispošćenu zemlju.
Iz tog vrednog "đubriva" uz pomoć obilnih kiša (koje jedine i mogu da sasvim ugase velike požare) brzo niče niska i srednja vegetacija, gušća i sočnija od prethodne.
Kada se vidi koala uživo raduješ se kao dete! Oličenje je ljupkosti. Inače koala ceo svoj život provede na eukaliptusu. Na tom drvetu ima sve što je njoj potrebno za život! Jede lišće eukaliptusa u kome dobija sve što je potrebno njenom organizmu. Zato i ne pije vodu. U lišću ima sokove potrebne za sebe. Ali, pošto Eukaliptus sadrži i jake esencije (ulja) koja deluju snažno umirujuće, koala ima veoma usporene pokrete i dosta spava. Najčešće se može videti kako priljubljena uz stablo i smeštena u "gnezdo" od lišća i grana spava. Teško se okom uoči jer priljubljena i deluje kao deo drveta.
Takvo jedno drvo imam u dvorištu - veoma visoko sa krošnjom koja je isto tako postavljena visoko! To drvo širi iz sebe neobično snažan i opojno lep miris. To su ulja. U kasno proleće eukaliptus odbacuje svoj spoljni omotač na stablu. "Presvlači svoju košuljicu"! Razlistava se bakare boje kora i ispod nje se pomalja, dirljivo nežna mlečna put. Pločasti i glatki komadi stare "kože" eukaliptusa padaju u podnožje stabla i mlada "koža" luči snažan i osvežavajući sok koji čisti pluća.
Koalina beba je uvek smeštena majci na prsima ili leđima.
Svima nam je mnogo žao kada se dese veliki požari a što je praktično neizbežno. Tada ogromni kompleksi šume izgore. Dosta koala u plamenu strada zbog svoje prirodne sporosti. Ali zato, to čudno drvo eukaliptus - koalin dom - preživljava i najžešće požare. Stablo se spolja ugljeniše, lišće i tanje grane izgore. Već posle prvih obilnijih kiša stablo eukaliptusa počinje da se regeneriše! Crni sloj spada i ljušti se i pomalja se unutrašnji sloj retko žilavog i otpornog tkiva koje i u paklenim uslovima sačuva unutrašnji tok života ovom drvetu!
Iz stabla i naravno iz podzemja gde je moćan koren, počinju da se pomaljaju pupoljci novih grana. I lišće se obnavlja i unosi svežinu zelenila u crnim i ogorelim šumama.
Posle velikih požara tužno je, proći kroz šume gde se primećuje da je čak i kamen goreo! Međutim, posle kiša čudan je osećaj kada se putuje. Najsličnije osećaju da je moguće sve preživeti, da je žilavost života jača i od smrti i od svake kataklizme. To je slično i kada se dese suše. Dođe se do krajnje tačke kada nema ni jedne vlati zelene trave. Ali je dovoljno da pada obilna kiša par dana da se priroda obnovi i to sočnom i blještavom zelenom bojom, a da mirisi ispune ceo prostor.
Najsnažniji miris je tada onaj koji priča o životu!
Ljiljana Predić - Joksić, Sydney