MostoviZanimljivosti
REPORTAŽA
Čizma sa kineskom šarom
Vaterpolisti Partizana nisu pobedili Savonu u kupu LEN, ali su zajedno s novinarima "naparili oči" lepotom Đenovskog zaliva.
Čizma  sa  kineskom  šarom

Šezdeset i kusur kilometara zapadno od Đenove, pri obali mora, nalazi se Finale Ligure. Sam naziv mesta asocira da se nekada ovde završavala zemlja drevnih Ligura, uklještena između sunčanog Mediterana i padina Apenina gde uspeva najbolje vino na "čizmi".
Kako se sve menja, tako i danas ljupki italijanski gradić na Rivijeri nedaleko od San Rema nije poslednje mesto u Liguriji, nego tek jedno od desetina letovališta koja kao magnet privlače turiste iz blazirane Evrope, posebno belotrepe Nemce i njima slične.
Italija nije više ono što je nekada bila, pre svega nama što dolazimo sa brdovitog i napaćenog Balkana. Trst više nije naš, evri zamenjuju lire, vize su surova stvarnost, a do njih je doći teže nego do trofeja kupa LEN u vaterpolu, na primer. To su najbolje iskusili novinari, ali i vaterpolisti Partizana na nedavnom putešestviju od Beograda do Đenovskog zaliva i nazad. Kako god da se uzme, magična privlačnost zemlje špageta i mandolina godišnje na Apeninsko poluostrvo dovodi milione posetilaca iz sveta, a među njima «Srbogorci» predstavljaju bezmalo zanemarljiv procenat.
Italijanski način života oduvek me je fascinirao. "Italian styling" jeste nešto neprevaziđeno kada je u pitanju estetski doživljaj. Ko bolje od "žabara" može neku glupost da spakuje i proda po bezobraznoj ceni? Ko se bolje od Italijanki utegne u džins, skocka i naparfemiše? Jadac za koji sam znao, a moje kolege nisu, jeste - kratki espreso. Onaj ko naruči spomenuto, dobija - dve, tri kapi ekstrata na samom dnu šolje. I to sve za tričavih osamdeset centi, ili - "otantu"!
Kažu da je Verona grad ljubavi, ali autor ove reportaže je u pitomom mestu na obali reke Adiđe "snimio" - Crnce i Kineze! I dok sam, pripremljen pričama onih koji su ovde već skoro bili, "čokoladne" i očekivao, ostadoh zapanjen brojem - kosookih. Rekoh već, sve se menja, pa mi tako suvenir nije «uvalio» neki domaći trgovac na Trgu Bra prekoputa slavne Arene, već - pripadnik žute rase koji se italijanskim padežima gađao kao "delije" i "grobari" stolicama na "večitom derbiju". Ali - bože moj...
Čizma  sa  kineskom  šarom

Venecija je večita. Lepotu "kraljice Jadrana" nije mogla da naruši ni kiša koja se na vrhovima prstiju spustila na krovove grada. Reke turista slivaju se prema Pjaci San Marko, u svako doba dana, bilo da je proleće, leto, zima... A na šarmantnim sokacima, gde blistaju radnje ispunjene firmiranom garderobom, svi jezici sveta.
I najrazličitiji parovi, kombinacije - Kinez i Italijanka, Crnac i Švabica, Japanka i Amerikanac, o gej tipovima da i ne govorimo. Svi nasmejani, kao hipnotisani raskošnim gradom.
Papa
Luka i Mauricio su Kalabrezi. Zajedno drže bar "Al Đenoveze" u glavnoj ulici mesta Finale Ligure. Kažu, novi papa je dobar, ali ima jednu ozbiljnu manu. Koju? Pa, nije Italijan! Komentar moje malenkosti bio je istovetan replici Džeka Lemona u filmu "Neki to vole vruće" - Niko nije savršen!
Čizma  sa  kineskom  šarom

Putevi iz bajke
Saobraćajne komunikacije u Italiji su priča za sebe. Autoputevi sa tri, četiri trake, nadvožnjaci, vijadukti, petlje, stotine dvostrukih tunela... Kažu, većina modernih autostrada nastala je u poslednjih pet-šest godina i te saobraćajnice sada su akcionarska društva. "Žabari" - svaka čast!
Monako za "raju"
Mislio sam da su samo naši turisti oni sa predznakom "paradajz" dok nisam dojezdio u mondenski, mnogo izvikani i hvaljeni Monte Karlo. Na klupama po parkovima minujaturne kneževine Francuzi, Italijani, građani Evropske Unije, a na njihovom meniju - tost, mortadela i masline iz nekog njihovog "Maksija"!?
Što jest jest, Monako se otvorio i prema "gologuzanima", sledeći logiku "zrno po zrno - pogača". A svi bi da okuse delić te iluzije o lagodnom životu bez rada i hlebu bez motike.
Marko Daković
Izvor: Marko Daković

Marko Daković
novinar i publicista iz Beograda
marcomonyubc.net