 |
Velika ofanziva združenih nemačko-austrougarskih snaga počela je 6.oktobra 1915.godine snažnim artiljerijskim napadom na Beograd. Tokom tog dana na Beograd se sručeno oko 30.000 granata. |
 |
Neprijateljska ofanziva se nije odvijala prema planu. Posle dve nedelje borbi, Makenzenove trupe su uspele da uđu tek oko 30 kilometara u dubinu Srbije,trpeći velike gubitke. 14.oktobra, sa istoka u napad su krenuli i Bugari, praktično udarivši u leđa srpsku odbranu. Međutim, srpska Druga armija je njihovu Prvu armiju brzo prikovala za mesto nanevši joj teške gubitke. |
 |
Zbog ovakvog razvoja događaja, nemački Generalštab je zaključio da je neophodno dovesti nova pojačanja u Srbiju, bez obzira na nestašicu trupa na svim ostalim frontovima. |
 |
 |
 |

|
 |
| Poginuli vojnici i starešine 13.puka u borbi na Torlaku 13.oktobra 1915. godine |
 |
| Izvor: Vladeta Marinković |

|  |
|
|
 |
 |
Sa francuskog bojišta doveden je Alpski korpus i uključio se u borbe poslednjih dana oktobra 1915, a istovremeno je na srpsko bojište prebačena i austrougarska 10. brdska brigada. |
 |
Srbi su pod stalnim pritiskom jakih neprijateljskih snaga odstupali korak po korak, a uz vojsku se borilo i stanovništvo. Ali, snaga odbrane je kopnila... Savezničke snage u regionu su bile malobrojne, a apeli za pomoć su ostali bez odjeka. Srbija je u tom trenutku uz sebe stvarno imala samo Crnu goru čija je vojska i dalje uspešno zadržavala austrougarske snage, a da bi zaštitio bokove srbijanske vojske, serdar Janko Vukotić je sa Sandžačkom vojskom stalno širio svoj front i čak preuzeo odbranu na potezu Čačak- planina Javor. |
 |
Na dan 10.oktobra, neprijatelj je već bio u Ivanjici, Kraljevu, Trsteniku, Aleksandrovcu, Vranju... Prilike su postajale sve bezizglednije. |
 |
 |
 |
Vladeta Marinković |
 |
 |
http://vladeta.netfirms.com |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
 |