Život u ŠvajcarskojAktivnosti
Skup ispred zgrade UN
Komitet za mir u Jugoslaviji
poziva Vas na

SKUP ISPRED ZGRADE UN

u Ženevi, u četvrtak 24.marta u 18 časova
Place des Nations, Ženeva
šesta godišnjica bombardovanja Srbije
(24. mart 1999)
Skup je odobren od strane Ženevskih vlasti!
Pravo na povratak na Kosovo svih proteranih stanovnika saglasno obavezama koje su preuzele na sebe vlade svih država koje su učestvovale u agresiji 24. marta 1999.
Pravo na slobodu i sigurnost za pripadnike manjinskog stanovništva koji tamo žive sabijeni u etnička geta.
Protiv politike mešanja velesila glavna prepreka direktnim pregovorima predstavnika naroda o čijoj budućnosti se radi.
Poziv na protest u PDF formatu preuzmite ovde!
Sreda 24. mart 1999. godine obeležava nesrećan dan u savremenoj istoriji: prvi put od 1945. godine jedna suverena evropska država bombardovana je od strane vojnog saveza, kojim je komandovala Amerika, protiv svih pravila međunarodnog prava i Povelje Ujedinjenih nacija.
Agresija NATO-a na Jugoslaviju učinila je samo da se konflikti koje je trebalo da reši, prošire. Prve žrtve bombardovanja bili su upravo stanovnici Kosova, kojima su zli učenici NATO-a potvrdili da žele da pomognu. Navodno humanitarni razlog bio je samo paravan za ostvarivanje mnogo ogavnijih ciljeva. U osnovi odbrambeni savez, NATO se pretvorio pred našim očima u poslušni američko-zapadnjački instrument za agresije u svetu.
Uspostavljanje mira na Balkanu i u svetu, ide putem jasno izraženog protivljewa imperijalističkim strategijama podela među narodima i otvaranjem pravih političkih i diplomatskih pregovora, sa ciljem da pomire strane, na osnovu trajnih mirovnih planova, drugim rečima, da poštuju pravo svakog naroda da sami odlučuju o svojoj sudbini.
Posle 6 godina vojne i administrativne okupacije i pod upravom UN:
  • 230 000 stanovnika proterano je sa Kosova posle ulaska snaga NATO-a, danas žive u Srbiji i Crnoj Gori u teškim uslovima, prema navodima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta;
  • hiljade drugih rasuti su po celoj Evropi;
  • članovi manjinskih zajednica još uvek rizikuju da budu napadnuti ili ubijeni zbog svoje etničke pripadnosti, tvrdi Amnesti internešnal;
  • Srbi sa Kosova bili su izloženi napadima, kojih je bilo više od 6000, a u kojima ubijeno više od 1000 Srba.
Pokazalo se da je operacija NATO-a iz 1999-te proizvela:
  • humanitarnu katastrofu:
    800'000 raseljenih lica tokom sukoba, a potom 230'000 stanovnika proteranih sa svojih ognjišta posle ulaska snaga NATO-a;
  • ekonomsku katastrofu:
    29 milijardi dolara štete u industrijskoj infrastrukturi Srbije i Crne gore (putevi, mostovi, bolnice, telekomunikacije);
  • ekološku katastrofu:
    stravično povećanje broja obolelih od raka na bombardovanim teritorijama, izumiranje životinjskih i biljnih vrsta u ekosistemu;
  • međunacionalnu netrpeljivost:
    zaoštravanje netrpeljivosti, kao i uspostavljanje aparthejda pod nadzorom UNMIK-a;
  • institucionalnu katastrofu:
    stvaranje zone koja je neodređena Ustavom, a kojoj je jedini legitimitet rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN;
  • vojnu katastrofu:
    najjači vojni savez u svetu uspeo je za 78 dana bombardovanja da uništi: nešto više od 13 tenkova, nekoliko protivvazdušnih baterija i nekoliko vozila Vojske Jugoslavije, što pokazuje da cilj bombardovanja nije bio vojni, već geostrateški, dakle bez ikakve veze sa humanitarnim razlozima;
  • katastrofu za međunarodno pravo:
    ova nezakonita intervencija zemalja članica NATO-a, otvorila je vrata za potonje intervencije u Avganistanu i u Iraku;
  • diplomatsku katastrofu:
    farsa pregovora u Rambujeu učinila je besmislenom ideju da je međunarodno posredovanje imalo za cilj pronalaženje rešenja uz poštovanje svih zainteresovanih strana.
Deklaracija
Vojna intervencija 24.marta 1999. na Jugoslaviju, nazvana "Operacija ujedinjena snaga", bila nam je predstavljena kao humanitarna operacija koja je za cilj imala da onemogući etničko čišćenje na Kosovu. Od raspoređivanja snaga NATO pakta u junu 1999. i uspostavljanja privremene uprave UN na Kosovu, zid tišine krije užasno stanje u kome se nalazi ova pokrajina.
Opšti izbori 23.oktobra, organizovani pod jakim nadzorom, ne treba se zavaravati, su pre svega organizovani da bi pokazali privid harmonične demokratske tranzicije koja valorizuje akciju međunarodne zajednice, dok je situacija na terenu sasvim drugačija. Pod neprestanim nadletanjem vojnih helikoptera teritorija su bukvalno pročešljavale jake vojne i policijske snage KFOR-a, UNMIK-a i Kosovskog zaštitnog korpusa kojima još treba dodati agente tajnih službi svih velikih sila koje su se u ovaj problem umešale.
Za pripadnike nacionalnih zajednica koji su ostali i posle ulaska snaga NATO-a, preživljavanje se nastavlja samo u getima, bez posla, bez budućnosti i primorani su da za svoje kretanje koriste blindirana vozila NATO-a. Procenat nezaposlenih prešao je 60%, a nestanci struje su svakodnevna pojava i ovoj pokrajini, koja je svoju struju izvozila, pre intervencije 1999.
Manifestanti:
  • 1. smatraju da je postojanje etničkih geta na Kosovu u 21.veku, na teritoriji pod upravom UN je neprihvatljiva;
  • 2. ukazuju na politiku ćutanja koja više od pet godina pokušava da kamuflira ovu situaciju i da potpuno skine odgovornost sa sebe, iako HCR podseća da rezolucija Saveta bezbednosti UN 1224 od 10.juna 1999. "pominje na specifičan način povratak svih raseljenih lica i izbeglica, bez izuzetka, u svoje domove na Kosovo.";
  • 3. protive se povratku izbeglica u ovu pokrajinu sve dok se ne obezbedi potpuna sigurnost njihovih života, imovine, kao i sloboda kretanja;
  • 4. podsećaju naše vlasti da izdržavanje nekoliko stotina izbeglica, od kojih neki žele da ubrzaju odlazak, nije ništa u poredenju sa 228000 osoba (zvanična brojka MKCK), koji su izbegli u Srbiju i Crnu Goru posle intervencije NATO-a 1999.godine;
  • 5. zahtevaju da se uzmu u obzir zakoniti zahtevi svih žrtava vojne intervencije NATO-a 1999, a na prvom mestu ostvarivanje prava na ličnu bezbednost, ali isto tako i pravo na obeštećenje za celokupnu štetu koja je naneta od strane odgovornih sila ili saučesnika u ovoj intervenciji koja je izvršena bez saglasnosti Saveta bezbednosti UN;
  • 6. zahtevaju da se u pregovorima o budućem statusu ove pokrajine vodi računa o zakonitim interesima celokupnog stanovništva ove pokrajine, kako bi im se što pre vratila njihova suverenih demokratskih prava;
  • 7. podsećaju da na nama svima leži ova odgovornost koja proističe iz članstva i UN i našeg učešća u vojnom sastavu KFOR-a, pod komandom NATO-a;
  • 8. osuđuju politiku sistematskog mešanja sila učesnica u sukobu koje je postalo kamen spoticanja u direktnim pregovorima svih naroda o čijoj se budućnosti radi.
Komitet za mir u Jugoslaviji
CP 915
1264 St-Cergue
Za informaciju o protestu se zahvaljujemo gospodinu Philippe Scheller-u i Nataši Devetaković Ličina.